FAUST VRANČIĆ

      Faust Vrančić (Šibenik, 1551. – Venecija 1617.), polihistor, izumitelj, povjesničar, filozofski pisac i leksikograf. Kao pravnik i učeni humanist obnašao je razne ugledne službe, među njima i tajnika cara Rudolfa II. na praškome dvoru. Prema vlastitoj želji, pokopan je u crkvi sv. Marije na otoku Prviću pokraj Šibenika.
      Kao istraživač i učenjak, mislilac i vizionar, tipični renesansni homo universalis, objavio je knjigu izuma i projekata Machinae novae (Novi strojevi), Venecija 1615. U tu svoju riznicu tehničkih ideja i inovacija (projekte mostova, ura, mlinova itd.) uvrstio je i šibensku katedralu: “Ova crkva nije moje otkriće, jer je sagrađena već prije stotinu pedeset godina. Međutim, jer je izvanredno lijepa i jer je neobična oblika, htio sam je kao ukras svoje domovine uvrstiti ovamo među svoja nova otkrića.” (Danas je katedrala sv. Jakova na Uneskovom Popisu svjetske baštine.) Ipak, zacijelo najpopularniji Vrančićev projekt jest homo volans (leteći čovjek), prvi tiskom objavljen crtež padobranca. (Inspirirana Novim strojevima, Dječja likovna radionica Međunarodnog dječjeg festivala Šibenik priredila je zapaženu izložbu “Najnoviji Novi strojevi”.)
      Vrančić je autor i druge kapitalne knjige hrvatske kulture – prvoga hrvatskoga tiskanoga rječnika – Dictionarium quinque nobilissimarum europae linguarum (Rječnik pet najuglednijih europskih jezika), Venecija, 1595.
      Knjižnica je 1993. objavila pretisak Machinae novae i Govor na pogrebu Fausta Vrančića Faustova štićenika Ivana Tomka Mrnavića. Godine 1995. objavila je kritičko izdanje Vrančićeve hrvatskim jezikom pisane hagiografske proze Život nikoliko izabranih divic i knjigu Sentimentalni odgoj. Antun i Faust Vrančić. Godine 2001. objavila je Zbornik o Faustu Vrančiću, a 2004. knjigu jezičnopovijesnih ogleda Josipa Lisca Faust Vrančić i drugi.

natrag